PLANINARENJE

NP Risnjak, Crni Lug

BJELE I SAMARSKE STIJENE; Mrkopalj

NP RISNJAK, Crni Lug

Risnjak zauzima dominantan položaj u Gorskom kotaru i sadrži sve ono što može pružiti priroda ove najljepše planinske regije u sjevernoj Hrvatskoj. Njegov je vrh, uz Klek, bez sumnje naš najmarkantniji vrh. Tu je sačuvano u iskonskom obliku toliko nedirnute veličanstvene ljepote da ljubitelji prirode već više od jednog stoljeća hodočaste u njegovo okrilje. Bogata flora, tišina bujnih šuma, zanimljiv životinjski svijet i raskošni kraški oblici našli su u Gorskom kotaru posljednje sigurno utočište u okrilju Risnjaka, jer je on kao nacionalni park pod zaštitom države. Granicama parka obuhvaćeni su najtipičniji fenomeni geološke, geomorfološke, vegetacijske, šumarske i zoološke prirode, vodeći pri tome računa o estetskim vrijednostima. U pogledu zaštite park je zamišljen kao područje potpuno izuzeto i od najmanjeg utjecaja čovjeka. Risnjakova skupina prostire se u dinarskom smjeru, između skupine Snježnika i Drgomlja. Prema j. se spušta do prijevoja na G. Jelenju, a prema s. u Gerovsko polje. Granica mu je oštra i jasna jedino prema Snježniku, jer se tuda ruši strmo, pa i stjenovito, u dolinski niz Lazac - Šegine. Na sve ostale strane snižava se postupno brojnim nepravilno razgranatim ograncima. Ipak možemo reći da njegovu granicu prilično točno obilježava cestovni krug G. Jelenje - Lazac - Šegine - Gerovo - Crni Lug - Mrzla Vodica - G. Jelenje, koji obuhvaća oko 100 km2 (od toga na park otpada 30 km2). U tome prostranom području nalazi se mnoštvo vrhova i kosa, pravo carstvo krša i šume, nad kojim dominira impozantan kamenit vrh Risnjaka, bacajući u zasjenak sve ostale dijelove. Osobitost su ovoga područja krasne, travom obrasle doline Lazac, Šegine, Suha Rečina i, osobito, Leska iznad Crnog Luga, jer svojom pitomošću pružaju snažan kontrast okolnom kompleksu stijena i prašume. Risnjak je građen od vapnenačkih i dolomitnih stijena jurske starosti, a povrh starih silikatnih stijena i trijaskih naslaga, zbog čega je visinski pojas tipičan bezvodan kras, s bogato raščlanjenim reljefom u vertikalnom smjeru: s jedne strane strše u vis stjenovite strane Velikog i, još više, Malog Risnjaka, a u dubinu se pak ruše jame, škrape i duboke ponikve. Neke su duboke i do 200 m, npr. si. od Viljske stijene, s. od V. Risnjaka i i. od Smrekovca. Krš je osobito razvijen u teško pristupačnim Bijelim stijenama (1151 m) 3 km i. od vrha Risnjaka, koje se odlikuju vodoravnim slojevima i okomitim stijenama. Vodom je veoma siromašan, izvori se javljaju samo na podnožju, ali se u visinskom području mogu naći jame s vječnim snijegom. Biljni pokrov je bogat, a uz to i raznolik, zahvaljujući klimatskoj granici i kontaktu ilirskog i alpskog vegetacijskog područja (tzv. hrvatska vrata). Svestrano je i temeljito istražen. Na području parka ima 30 biljnih zajednica s brojnim endemičnim i reliktnim elementima. Najveću površinu zauzima šuma jele i bukve, koja iznad 1200 m prelazi u pretplaninsku šumu bukve. Iznad 1400 m razvijen je pojas klekovine bora sa šarolikim i bogatim elementima (runolist, rododendron, encijan). U području risnjačkih Bijelih stijena, na površini koja služi Šumarskom fakultetu iz Zagreba za proučavanja, nalazi se stablo tise staro preko 1200 g. (prilaz od Vršička na cesti Crni Lug - Gerovo). U fauni se bogatstvom vrsta ističu leptiri (90 vrsta), kornjaši (36) i ptice (60). U području parka živi desetak medvjeda i 30 divokoza. Ris je još u prošlom stoljeću posve istrijebljen, ali se u posljednje vrijeme opet počeo javljati (širenjem iz Slovenije). Botaničar Dragutin Hirc tvrdio je da je planina dobila ime po toj životinji, ali je njegov sin, zoolog Miroslav Hirtz, smatrao da ime potječe od vrste trave koju narod naziva risje. Glavna je gospodarska vrijednost masiva šumsko bogatstvo, ali je dio koji pripada parku isključen iz eksploatacije (ili bi to trebao biti). Na Smrekovcu pod vrhom Risnjaka sagradila je u prošlom stoljeću šumska uprava veleposjeda Thurn-Taxis lugarnicu, koja je sve do izgradnje doma 1932. g. bila glavno uporište planinara i znanstvenika. Izbor prilaza. Najbliži je i najlakši pješački, a i cestovni prilaz od autobusne postaje u Gornjem Jelenju, a najzanimljiviji iz Crnog Luga od upravne zgrade parka (autobusna veza s Delnicama). Riječki planinari obično dolaze s Platka nakon uspona na Snježnik.

• Platak - Snježnik -(Platak ili Guslica - Platak) 4-5h
•  Platak - Snježnik - Risnjak 4h
• Platak - Radeševo - Risnjak 3h
• Gornje Jelenje - Vilje 6 km - Schlosserov dom 1 h
• Lepenice - Medvjeđa vrata - Schlosserov dom 2,30 h
• Crni Lug - Markov Brlog 10 km - Medvjeđa vrata - Schlosserov dom 2 h

BIJELE I SAMARSKE STIJENE, Mrkopalj

U prostranom području Kapele posebno mjesto zauzima gorski sklop Bijelih stijena, jedinstvenih po ljepoti, ni s čim usporedivih i ničemu sličnih. Ljepota njihove surove i iskonske prirode neodoljivo privlači. Gorska kosa dugačka oko 4 km koja se poput nazubljenog hrpta diže iz šumskog pojasa, odlikuje se bizarnim oblicima stijena, divljom romantikom i runolistom na kamenim tornjevima. Priroda je tu stvorila muzej kraških oblika: mnogobrojne okomite, bijele, pedesetak metara visoke stijene, po kojima je sklop i dobio ime, te duboke neprohodne ponikve i provalije s vječnim snijegom na dnu. Šuma u vršnom dijelu stijena nedirnuta je, prašumskog tipa i živi svjedok borbe sa stijenom, burom i snijegom. Druga su glavna osobina krasne male čistine među okomitim stijenama nalik kotlovima, koji su zbog bogate i zanimljive flore nazvani vrtovima. Hrbat s vrhovima i vrtovima planinarima je dobro poznat unatoč teškoj prohodnosti, no ispod hrpta, osobito u divljem labirintu šume i krša s jz. strane, još je uvijek dijelova koji su posve nepoznati, a lako se u njima može i zalutati. Na relativno malom području stijena (svega oko 1-2 km2) čovjek može uživati u najraznolikijim pojavama kraške prirode, uvijek naći novih doživljaja i novih detalja. Zato im posjetitelji ostaju vjerni i često se vraćaju. Ima tu kamenih tornjeva, čunjeva, obeliska, kupola, badnjeva, škrinja, a ima i figura kao da ih je isklesao kipar - prava je to umjetnička radionica prirode, pravi biser naših planina. Osobito se doimlju dva kamena sklopa. Jedan je načičkan nizom tornjeva kao da je priroda nastojala stvoriti ornamentiku gotskog stila. U drugom sklopu smjestio se povrh čarobnog vrtića na vrh stijene golem kamen, koji je zbog svog oblika nazvan kovčegom. Nedaleko od njega usječena su prirodna vrata monumentalnih dimenzija. Nigdje u našoj zemlji kameniti oblici ne pružaju toliko estetskih vrijednosti, inspiracije i emocija kao u dolomitima Bijelih stijena. To su naši dolomiti. Oni se doduše veličinom ne mogu mjeriti s Alpama, ali u sebi sadrže poseban i neizreciv čar koji estetskim vrijednostima zanosi svakog posjetitelja. Smjer orografske osi podudara se s Dinaridima, ali je sklop podijeljen tektonskim pukotinama i rastrgan kraškim procesima na pojedine skupine. Prijevoj Boce dijeli greben na dva nejednaka dijela (1334 m i 1314 m). Sklop je na s. strani odijeljen od Bjelolasice uvalom kroz koju prolazi cesta zvana Begova staza. Na ji. bez oštre granice prelazi u malo višu Javornicu (1375 m). Na z. ga od Samarskih stijena samo donekle odvaja Crna draga, carstvo krša i prašume. Premda su vrhovi Bijelih i Samarskih stijena međusobno prilično blizu (2 km zračne linije) i sačinjavaju zajedničku skupinu, zbog neprohodnosti Crne drage predstavljaju dvije zasebne planinske skupine. Pojas šumske vegetacije pruža se od podnožja masiva sve do stijena na hrptu (jela, smreka, bukva, javor), a na samim je stijenama razvijen pojas bora i smrče. Flora se odlikuje alpskim predstavnicima i mnogim raritetima (runolist, zvončić, srčanik, kamenika, dragušac, kranjski ljiljan, zlatan, likovac), a u fauni se ističe medvjed i druga krupna i sitna divljač (lisica, lasica, tvor, puh, kuna, jazavac). Sve te činjenice i, srećom, prilično sačuvana priroda, potakle su HPS da zatraži zakonsku zaštitu stijena pred nadirućim valom civilizacije. Ta je akcija urodila plodom i vršni su dijelovi Bijelih i Samarskih stijena odlukom Hrvatskog Sabora proglašeni strogim prirodnim rezervatom. Samarske stijene su splet međusobno nepovezanih skupina stijena, koje svojom bjelinom razbijaju šumski plašt kojim su prekrivene. To je krasan park skulptura, sazvučje okomica, raspucanih točila i žljebova, sunovraćenih gromada i nježnog gorskog cvijeća. U susjedstvu Bijelih stijena i donekle povezan s njima, pruža se teško prohodan labirint stijena i ponikava poznat pod imenom Samarske stijene. Sastoji se od dvadesetak kamenitih skupina koje odvojeno strše iznad šumskog pokrivača. Za razliku od Bijelih stijena, ovdje nema tako suvislog grebena, a ni onih vitkih i elegantnih oblika. Kamenjaci su poput čunjeva i većinom gromadni, glavičasti, slojevito raspucani, ponegdje podsjećajući na orijaške orgulje. To je posljedica vapnenca uslojene strukture, za razliku od kršnika Bijelih stijena. Ponikve su većinom obrasle gustom miješanom šumom, a jele i smreke što se uspinju do vrhova, daju pejzažu osobitu slikovitost. Neke su ponikve pitomi zaravanci, prikladni za bivakiranje, ali su posve bezvodni. Ima pristupačnih jama snježnica, samo ih je teško pronaći. U stijenama su bogata staništa runolista. Priroda je inače vrlo slična Bijelim stijenama i zato je zajednička i njihova zakonska zaštita (28. 1. 1985. proglašene su strogim prirodnim rezervatom u površini od 1175,35 ha). Planinarstvo. Prvi poznati uspon izveo je Ivan Krajač iz Zagreba 1912. godine u pratnji lugara Ivana Karlovića iz Mrkoplja. Od 1924., kada je Krajač objavio nalaz runolista, posjeti su učestali. Godine 1952. uredilo je PDS "Velebit" iz Zagreba sklonište pod jednom stijenom, doduše podalje od najvišeg vrha, ali u blizini najljepših kukova. Kao uporište za uspon služi, kao i za Bijele stijene, Begova staza (tzv. Trinaesti kilometar na šumskoj cesti Jasenak - Mrkopalj).

Vrijeme Hodanja:

• Jasenak - Bijele stijene - 2,30h
• Jasenak - Boce - Pl. kuća 3,30 h
• Tuk - Vrata 10 km - Boce - Pl. kuća 1,30 h
• Jasenak - Mlečikov lug 10km - Ratkovo sklonište 40'
• Ratkovo sklonište - Natašin dol - Ljuska - Zelena dolina - Bijele stijene -
• Ratkovo sklonište na Samarskim stijenama - Bjelolasica 2,30 h

Tekstovi preuzeti  sa www.croatia.hr